NESLAGANJE OKO DIJAGNOZE, OBOLENJA, U DOMU ZDRAVLJA ILI PREDIZBORNA KAMPANJA

Datum održavanja  izbora u gradu Bačke Topole i selima istoimene opštine još nije pouzdano utvrđen, ali je izborna retorika na Skupštini opštine , proteklih dana ušla u prilično ozbiljne “dijagnoze”. Zatezanje  izmedju pozicije potvrdjuju reči, sa skupštinske govornice, koje asociraju na pljačku, nezakonitosti… Tako nešto i ne čudi s obzirom na to da bi vlast i opozicija mogli da izađu pred birače već u narednom mesecu, koji se pominje kao mogući termin za izlazak na birališta –za savete mesnih zajednica a spekuliše se i o mogućnosti da se proveri volja birača na parlamentalnim izborima. I dok se letos o tome u koliko bi kolona vlast i opozicija mogli da izađu pred glasače spekulisalo s napomenom da još ima vremena za pregrupisavanje, sada se vreme za donošenje važnih odluka znatno istanjilo. U medjuvremenu oslabili su i živci pa je , čini se krenula oštra kampanja.

Dokaz za to su poruke koja stižu iz opozicionih klupa. S obzirom, da baš mnogo opozicije, nema,  u bačkotopolskoj Skupštini opštine,  najglasnije se oglašavaju  predstavnici Madjarskog pokreta. Najviše se vlasti zamera ozbiljan gubitak u Domu zdrvlja”dr Janoš Hadži”, koji po poslednjim podacima iznosi 109 miliona dinara ali su i zamerke na izgradnju Puškaš akademije, koju finansira madjarska vlada u Bačkoj Topoli.

Potpuna je disonancija u raz mišljnjima oko Puškaš akademije. Dok u Madjarskom pokretu smatraju da su radovi narušili eko sistem “divne bare” koja je godinama uspavljivala stanovnike toga kraja grada, kreketom žaba, u Srpskoj naprednoj stranci, či je glasnogovornik, po ovom pitanju bio profesor Radovan Gardašević ukazuju suprotno- da se urbanistički uredjuje deo zemljišta koji bio zarastao u korov i leglo komaraca i koji treba da pruži budućim generacijama sportista  idealne uslove za život i rad.Pomenuta je i brojka od oko 20 miliona evra , koliko će do kraja radova , biti uloženo u gradnju sportskih terena.

Oko Doma zdravlja “DR Janoš Hadži” bilo je delimičnog saglasja. Na trenutke se složila,  opozicija i pozicija, u Skupštini opštine, da je bilo nečasnih radnji oko trošenja novca u ovoj medicinskoj ustanovi ali je izostala konkretizacija. Bilo kako bilo, sve će na kraju biti sanirano iz opštinskog budžeta, uz opor utisak, da je prema ponašanju političkih aktera, najbolje ne otvarati ovu temu,  jer je upravo ta Skupština opštine, kao osnivač Doma zdravlja, davala zeleno svetlo za rad u medicinskoj ustanovi, jedanput godišnje prilikom usvajanja izveštaja o radu “Janoša Hadžija”.

SVETSKI REKORDERI NA JEZERU BAČKE TOPOLE OBARALI NOVE REKORDE U RONJENJU NA DAH

Roneći na dah ili apnejom, na bačkotopolskom jezeru, ekipa entuzijasta(Branko, Milina i Nenad) uspela što nije u svetu niko pre njih, da u slatkoj vodi prerone dužine od preko sto metara, uprkos jakim strujama u vodi, izazvanim vetrom i zamućenosti vode.

– RONjENjE na dah ima osam kategorija. Statička apnea je disciplina koja pokazuje koliko možete da zadržite dah sa licem i telom pod vodom dok „stojite“ u mestu. Dinamička apnea otkriva koliko na jedan udah možete da preronite sa perajima i bez njih na dubini od 10 metara. Postoje još tri kategorije sa balastom (opterećenjem), slobodan zaron i bez granice – objašnjava MIlan Pavković.

Naš sagovornik  naglašava da je važno da komisija utvrdi da mozak nijednog trenutka nije ostao bez kiseonika. To podrazumeva da ronilac pet sekundi posle izranjanja dodirne žuti disk i da narednih 30 sekundi nema nikakvih nevoljnih pokreta i da pogled ne sme da mu „šeta“, te da se u Bačkoj Topoli uprkos, nepovoljnom faktoru bezbedno ronilo.

“Umalo da nam sudije ne dozvole nastup zbog faktora koji su vladali u vodi. Ipak sve je na kraju dobro ispalo i trud se isplatio. Nije nastupio državni reprezentativac Branko Petrović, zbog bakteriske upale ali je bio tu da pomogne mladjim takmičarima”-veli Pavković.

Da podsetimo. Ovaj Beograđanin pod vodom može da bude 11 minuta i 54 sekunde. Zbog ovog rekorda njegovo ime je, odnedavno, i na stranicama Ginisove knjige.

Nisu ovo, međutim, jedini rekordi najboljeg srpskog ronioca. Na Evropskom prvenstvu u ronjenju na dah u kategoriji statička apnea, nedavno je osvojio zlatnu medalju i, ujedno, postavio novi svetski rekord. Jedan udah pod vodom ga je „zadržao“ 10 minuta i 32 sekunde, što je gotovo minut i po duže od drugoplasiranog. Da ovu godinu „zlatno“ završi, Branko, inače diplomirani ekonomista, pobrinuo se prve nedelje decembra, kada je na Zimskom međunarodnom kupu Srbije održanom u Subotici ponovo osvojio prvo mesto.

– Sve je počelo u detinjstvu, kada sam sa osam godina kupio prvu masku i peraja – kaže Branko Petrović.

– Prve tajne ronjenja otkrio mi je otac, specijalac JNA. Podvodni sportovi i ronjenje su me, jednostavno, očarali i od tada do danas moje misli su, praktično iste: koliko mogu da zadržim dah i koliko duboko mogu da zaronim. Granica, čini mi se, ne postoji sve dok mi je srce zdravo. I razum, kao činilac koji mi u dubinama poruči: „Vreme je da izroniš„.

JEDINO što ronjenje na dah razlikuje od drugih sportova, po rečima Branka Petrovića, jeste privikavanje tela na nedostatak kisenika. Sve ostalo je manje-više slično drugim sportovima.

– Da bi prestanak disanja, odnosno apnea, trajala što duže, pomažu različiti treninzi. Osim tehnike disanja, za pravilan zaron i dužu apneu poželjno je primenjivati neke elemente joge, vežbe istezanja, aerobne i anaerobne vežbe, ali i meditaciju zbog boljeg opuštanja tela i uma. Uz želju i upornost, to je sve! Drugih velikih tajni nema. Treningom sam i ja kapacitet pluća povećao na devet litara, što je dvostruko više od proseka – tvrdi Petrović.

Da bi rezultati postignuti u Bačkoj Topoli bili verifikovani , valja sačekati , doping kontrolu. Ronioci su sugurni da će se potvrditi da nedozvoljena sredstva nisu korišćena i kažu da je to neophodna  procedura. Pripremaju se i za naredne Olimpiske igre, kada očekuju da ovaj sport , postane olimpiska disciplina. Zahvalni su na gostoprimstvu lokalne samouprave, pre svega Arpadu Fremondu, Gaboru Kišlinderi i Heleni Mesaroš, bez kojih, sve što se dogadjalo minulog vikenda na vodama jezera , ništa ne bi bilo isto.

 

“TSC” ULAŽE 60 .000 EVRA U “SLOBODU” IZ STARE MORAVICE

Fudbalski klub “Sloboda” iz Stare Moravice,  imaće obnovljene svlačionice, tuševe,potpuno novu ingrastrukturu. Investiciju snosi fudbalski klub”TSC” iz Bačke Topole, zahvaljujući donaciji  Vlade Mađarske

Sabolč Palađi, predsednik TSC-a,  izjavio je , da im je glavni cilj da mladima stvore uslove da se u bezbednim, mirnim uslovima bave fudbalom i masovnim sportom.  Vrednost investicije je oko 60 hiljada evra, što obezbeđuje Fudbalski klub TSC, iz donacije Vlade Mađarske,  kojom se gradi i fudbalska akademija u Bačkoj Topoli. Cilj ulaganje je,  da se , edukacija novih generacija, na regionalnom nivou, podigne na viši nivo. Radovi dobro napreduju, na jesen će imati savremene uslove za trening.

Fudbalski centar Stare Moravice podignut je pre 40 godina, ali je tokom vremena uprkos manjim popravkama objekat postao neupotrebljiv.

Ovo mnogo znači za selo, deci će pružiti nove mogućnosti, kao i za sport te rekreaciju ističe Robert Fazekaš, zamenik predsednika, saveta kluba  Sloboda -Stara Moravica.  Smatra kako će za 30-40 dece to biti mogućnost da se razvijaju i da se sustignu sa edukovanjem novih naraštaja. Raduju se i tome što se obnavlja sportski centar koji je neposredno pored rekreativnog centra koji će takođe biti obnovljen, dobiće i pešački most, kao i prilaz.

U okviru ovog projekta se uređuje i fudbalski teren, dobiće nove mreže, obnoviće se tribine, te će deca dobiti stručnu razvojnu pomoć. TSC planira da ubuduće realizuje slične programe u više naselja u Vojvodini.

BAČKA TOPOLA – KRUPNA MARVA U DEČIJIM IGRALIŠTIMA, PASA NA ULICI – TRI PO STANOVNIKU ?

Svakodnevno se  se  Bačkom Topolom, šetaju čopori pasa. “Korziraju” u centru grada, oko fontana, da se napoje žedni a u dečijim igralištima , koje je svojevremno, kao svoje najveće dostignuće, propagirala , bivša predsednica Opštine, Melinda Kokai Mernjak,  magarci , konji, krave i koze, se mirno napasaju.  To nije mnogo iznenadilo, brojne bačkotopolčane, bliske Skadarskoj ulici . Naime, domaće životinje u  Bačkoj Topoli, mogu se veoma često videti po obodu grada, kako se neometano „šetkaju“ ulicama.

Odbornik , Dušan Uzelac, postavio je pitanje odgovornima na sednici Skupštine opštine, “dali postoji mogućnost o preduzimanju mera , odnosno sankcionisanje i sprečavanje puštanja životinja” na javne površine.  Odgovor nadležnih, da će komunalna inspekcija vršiti redovnu kontrolu, na igralištu dece, i preduzimati mere u skladu sa propisima, trebao bi da zadovolji znatiželjnog Uzelca. S obzirom da ima još opsednutih dečijih igrališta, kako psima tako i domaćim životinjama bilo bi poželjno da prošire polje kontrole.

O psima lutalicama saznali smo, na poslednjoj sednici SO senzacionalnu vest. Zoltan Sombati , direktor JP “Komgrad”, obavestio je odbornike,  da su nabavili pušku za uspavljivanje pasa, ali da su problemi veliki. Objasnio je to svojevrsnom “matematikom”,  od koje su se mnogi od prisutnih uplašili. Tvdi , Sombati da je potencijal od 6000 pasa, koliko ih prema njegovoj računici ima u Bačkoj Topoli, “proizvede” svake godine 10.000 (deset hiljada štenaca) od kojih mnogi završe na ulici.Skromna šinterska služba, pri ovom preduzeću, sa tom pošasti teško može da se izbori, zaključili smo, pa i zato što sterilizacija pasa nije baš uobičajena praksa, upskos, predlogu direktora “Komgrada”.

Kazne za ujede pasa, koje su iznosile i do 200.000,oo dinara, sada opštinu koštaju manje  a i manje je korisnika iz susednih opština koji su posećivali Bačku Topolu, da ih ugrize pas skitnica , a oni naplate pozamašnu sumu, za strah i povredu. Naime Opština je sklopila ugovor sa osiguravajućom kučom , koja izgleda, bolje štiti svoje interese.

Bilo  kako bilo, ako je matematika Sombatija tačna, u narednih nekoliko ghodina, sledi geometriska progresija, porasta broja pasa na ulicama grada. Recimo, tri na jednog stanovnika, možda i više. Koja li će vojska braniti ljude od pasa na ulicama Bačke Topole i koje li će naoružanje, za uspavljivanje, morati da ima “Komgrad” u ovom ljutom boju.

 

 

U BAČKOJ TOPOLI,OBELEŽEN DAN CRKVE, POHODJENJA PRESVETE DEVICE MARIJE

 

PRAZNIK,  Pohođenja Marijinog prvi put se spominje 1263, kada je njegovo slavlje preporučio sveti Bonaventura. Na današnji dan slavi se po želji pape Pavla VI. od 1969. Pohodu Blažene Djevice Marije posvećene su mnoge župe, crkve i kapele širom sveta , medju njima i u Bačkoj Topoli. Današnji dan obeležen je Svetom Misom, kojoj je prisustvovao veliki broj bačkotopolčana i gostiju iz zemlje i inostranstva

Danas katolici slave spomen pohoda Blažene Djevice Marije njenoj rođaki Elizabeti. O tim događajima lepo i zanimljivo izvještava evanđelist Luka (1, 39-57), a spominjemo ga se i u drugom radosnom otajstvu Svete krunice, objašnjavaju katolički bogougodnici.

Dva meseca nakon bezgrešnog začeća Marija je pohodila trudnu Elizabetu, koju je Svevišnji u dubokoj starosti blagoslovio potomkom. Elizabeta i njen muž Zaharija dobili su sina Jovana, koji je krstio Isusa u rijeci Jordan i koji je skončao život kao mučenik. Marija je krenula u posetu iz svoga grada Nazareta u Elizabetino selo Ein Karem, nedaleko Jerusalima. Put je bio dug oko 149 kilometara, za što je trebalo pet dana pešačenja. Čim je Elizabeta vidjela i čula Mariju, zaigralo joj je dete u utrobi. Bio je to i prvi susret Isusa i svetog Jovana Krstitelja. Elizabeta se napunila Duha Svetoga i radosno kliknula: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1, 42). Taj Elizabetin pozdrav, postao je sastavni dio omiljene molitve “Zdravo Marijo”. Marija je od sreće izrekla hvalospev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici povjerio tako odgovoran zadatak, da bude Majka Božja. Taj hvalospev počinje rečima: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1, 46-48). Marija je ostala s Elizabetom oko tri meseca, a onda se vratila kući (Lk 1, 56). Vratila se prije nego što je Elizabeta rodila Jovana Krstitelja.

Crkva posvećena  Pohodjenju Device  Marije,  je izuzetno značajna građevina, ne samo kao sakralna, već kao i turistička znamenitost. Sa visinom tornja od 72,70 m, ovo je najviša katolička crkva u Srbiji. Sa kapacitetom od 5.000 ljudi jedan je od najimpresivnijih primera sakralne arhitekture na teritoriji naše zemlje.

Izgradnja crkve je završena 1906. godine. Sagrađena je u neogotskom stilu po planovima Ferenca Rajhla. Interesantno je da je prilikom izgradnje stubova korišćen armirani beton, što je bio novitet u tadašnje vreme i što predstavlja veliku vrednost ove crkve.