Osnovni cilj mi je da ostanem zdrava, a što se takmičenja tiče, planiram da 2025. godinu počnem sa Evropskim bacačkim kupom na Kipru, pa sledi Dijamantska liga u Rabatu. Volela bih da pobedim na Evropskom prvenstvu za mlađe od 23 godine u Bergenu, donesem mnogo bodova našoj reprezentaciji na Evropskom timskom šampionatu u Sloveniji, dobro nastupam na ostalim takmičenjima, oborim nekoliko rekorda, a glavni cilj mi je Svetsko prvenstvo u Tokiju.- kaže državna reprezentativka i članica AK, TSC iz Bačke Topole
Pripreme u Kataru su bile deo plana za nadolazeću sezonu, tokom koje Adriana ima ambiciozne ciljeve – uključujući osvajanje medalja na najvećim međunarodnim takmičenjima i dalje unapređenje svojih rezultata.
Zadovoljna sam 2024. godinom, mislim da mi je dosad najbolja. Odbranila sam srebro sa Evropskog prvenstva u Minhenu, četiri puta oborila državni rekord Srbije, ostvarila sam prvu pobedu u Dijamanstkoj ligi i bila sam druga u finalu Dijamantske lige. Druga sam na svetskom renkingu i prva na evropskom. Jedino mi je žal zbog Olimpijskih igara, ali sve u svemu, bila je uspešna godina.- objašnjava Vilagoš
Adrianino prvo takmičenje u sezoni biće Evropski kup u bacanjima, koji će se održati 15. i 16. marta 2025. godine u Nikoziji. Očekuje se da će ovo biti odlična prilika za proveru forme i početak nove takmičarske godine.
TSC izgubio od Jagelonije u prvoj utakmici šesnaestine Lige konferencija. Fudbaleri TSC-a izgubili su večeras na svom terenu u Bačkoj Topoli od poljske Jagelonije 1:3, u prvoj utakmici dvomeča šesnaestine finala Lige konferencija.Prednost TSC-u doneo je Mbongu Prestiž u 28. minutu, a izjednačenje Jageloniji Hesus Imas pogotkom tri minuta kasnije.Vođstvo Jageloniji doneo je Afimiko Pululu u 81. minutu, svojim šestim ovosezonskim golom u Ligi konferencija, a konačan rezultat postavio je Imas pogotkom u 89. minutu. Revanš meč će se odigrati 20. februara u Bjalistoku, a pobednik tog dvomeča će u osmini finala igrati protiv Legije iz Varšave ili Serkl Briža.
Sport
Prednost ekipi TSC doneo je Mbongu Prestiž u 28. minutu, a izjednačenje Jageloniji Hesus Imas pogotkom tri minuta kasnije.
Vođstvo Jageloniji doneo je Afimiko Pululu u 81. minutu, svojim šestim ovosezonskim golom u Ligi konferencija, a konačan rezultat postavio je Imas pogotkom u 89. minutu.
Prvi deo igre protekao je u dominaciji srpskog predstavnika koji je bio konkretniji u završnici napada i stvarao izgledne prilike. Jagelonija je bolje otvorila drugo poluvreme, a makedonski reprezentativac Darko Čurlinov mogao je da se proslavi u 55. minutu, ali je ovog puta spreman bio golman TSC-a.Nizali su se napadi Poljaka, a momenat odluke desio se u 81. minutu kada je Afimiko Pululu pogodio malu mrežu sa nekih 20 metara za potpuni preokret, a u 89. minutu domaće je potpuno dotukao Imaz drugim golom na utakmici.
Srpski tim je sada pred teškim zadatkom u revanšu koji se 20. februara igra u Poljskoj.
Madjarski nacionalni savet smatra osnovnim zadatkom da u 2025 podrži i pokrene programe razvoja obrazovanja koji pomažu mladin vojvodjanskim Madjarima da napreduju u rodnoj zemlji, objašnjava predsednik MNS Arpad Fremond a predsednik SVM-a, Balint Pastor ističe da pored visokoškolske stipendije, imamaju i stipendije za asistenciju, kao i posebne za podsticanje izučavanja deficitarnih struka – za studente prava već godine, a od ove godine i za studente ekonomije, medicine i stomatologije. Dodaje da na master i doktorskim studijama omladina može da računa i na stipendiju izuzetnosti „Varadi“ koja predstavlja jedan od najlepših primera saradnje zajednice.”Značajnoj donaciji akademika prof. dr Tibora Varadija pridružili su se fizička lica, a nekoliko godina kasnije i Vlada Mađarske” napominje predsednik SVM, Balint Pastor.
“Pored visokoškolske stipendije, imamo i stipendije za asistenciju, kao i posebne za podsticanje izučavanja deficitarnih struka – za studente prava već 4 godine, a od ove godine i za studente ekonomije, medicine i stomatologije.Na master i doktorskim studijama naša omladina može da računa i na stipendiju izuzetnosti „Varadi“ koja predstavlja jedan od najlepših primera saradnje zajednice. Značajnoj donaciji akademika prof. dr Tibora Varadija pridružili su se fizička lica, a nekoliko godina kasnije i Vlada Mađarske. Raširenih ruku dočekujemo one koji su znanje stekli na nekoj od stranih visokoškolskih ustanova i ovo nije samo slogan, njima pomažemo refundiranjem troškova nostrifikacije diplome”- napisao je n svoj sajtu predsednik SVM Balint Pastor.
Predsednik MNS Arpad Fremond kaže “Pokrenut je i još jedan važan razvojni projekat, koji je usklađen sa ciljevima strategije razvoja opšteg i visokog obrazovanja usvojene prošle godine. Radimo na osnivanju centra za udžbenike i nastavne planove i programe vojvođanskih Mađara, koji bi obezbeđivao udžbenike, radne sveske, nastavna pomagala, dopunsku građu i nastavna sredstva, kao i druga sredstva za nastavnike i učenike na mađarskom jeziku za obrazovanje na mađarskom jeziku u Vojvodini. Nacionalni savet stoga želi da u budućnosti izdaje sopstvene udžbenike, što bi predstavljalo kvalitativni skok u oblasti izdavanja udžbenika.”
Više od 200 učesnika iz sedam zemalja tokom proteklog vikenda pokazali su svu raskoš sprskog naroda, ma gde živeo, na 6. Sajmu zavičaja koji je održan na Novosadskom sajmu. mEDJU NJIMA I ČLANOVI, SKC “VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ” iz Bačke Topole. Prvog dana, u subotu, posetioci su bili oduševljeni smotrom narodnih nošnji. Mnogi koji se bave istraživanjima u ovoj oblasti bili su pomalo iznenađeni detaljima na nošnjama koje su prikazali stasiti momci i devojke, jer su i za njih bili nepoznanica.Sajam zavičaja nije samo susret tradicije i savremenog doba, već i poziv da se neguje identitet srpskog naroda, poručili su učesnici 6. Sajma zavičaja.
Srpska narodna nošnja predstavlja simbol etničkog identiteta i kulturnog nasleđa i kao takva uvek zavređuje pažnju, jer noseći je ili posmatrajući je ne samo da uživamo u njenoj lepoti, već i ostvarujemo čvrstu vezu sa našim precima – kazala je Aleksandra Ćirić Bošković, pokrajinska sekretarka za kulturu.
Ova manifestacija, koja promoviše privredni, kulturni i turistički potencijal Srba širom regiona, pružila je priliku da se neguje srpski identitet na svim prostorima gde Srbi žive. Ovu manifestaciju već šest godina organizuje Fond za izbegla i raseljena lica i za saradnju sa srbima u regionu.
Na ovogodišnjem Sajmu zavičaja predstavljeni su i učesnici sa teritorije opštine, Bačka Topola – SKC “Vuk Stefanović Karadžić”, Bačka Palanka, među kojima su bili KUD „Jovan Dučić” iz Gajdobre, „Sač fest” iz Nove Gajdobre, Ukusi zavičaja — centar za razvoj Bačka Palanka, „Društvo članova Matice srpske” iz Bačke Palanke, Udruženja žena iz Tovariševa, Obrovca i Bačke Palanke , Udruženje „Srcem za Kosmet”, Udruženje građana „Revena” i Kulturni centar Bačka Palanka
Sajam zavičaja nije samo susret tradicije i savremenog doba, već i poziv da se neguje identitet srpskog naroda, poručili su učesnici 6. Sajma zavičaja.
Običаj klanja se i danas praktikuje,U BAČKOJ TOPOLI ZAHVALJUJUĆI UDRUŽENJU GAZDAKER, ali je sve manje kuća koje to rade na starinski način. Do pred kraj prošlog veka gotovo da i nije bilo kuće na selu koja nije hranila svinje, i nekako baš u ovo zimsko vreme priređivali svinjokolj. Zato su tu odvajkada bili svinjokolji, siguran način obezbeđivanja hrane i druženja, a danas pomalo i „zabava“, sećanje na ono kako je bilo nekada.Nekad se pri klanju „hvatala“ krv, pržila sa crnim lukom i služi za doručak, uz džigericu tek zaklane svinje, pečenu u maramici, ali danas to malo ko radi. Na trpezi je bila i prošlogodišnja šunka, jer staro je pravilo, koje se nije menjalo, da stara šunka dočeka novu. Uz sir i turšiju to je pravi vojvođanski fruštuk.
Disnotor, svinjokolj, zabijačka ili gozba prilikom klanja svinja u zimskim mesecima, uglavnom od kraja novembra, do kraja januara,februara, je vreme kada vojvođansko selo živi jednom posebnim životom.TAKO JE U BAČKOJ TOPOLI ZAHVALJUĆI UDRUŽENJU GAZDAKER. Upinje se i otima od učmalosti i mrtvila kratkih dana i dugih noći, koje domaćini uglavnom provode na okupu, u svojim kućama. Zimi, na selu svaka kuća živi za sebe, obaška. Zato su tu odvajkada bili svinjokolji, siguran način obezbeđivanja hrane i druženja, a danas pomalo i „zabava“, sećanje na ono kako je bilo nekada.
Do pred kraj prošlog veka gotovo da i nije bilo kuće na selu koja nije hranila svinje, i nekako baš u ovo zimsko vreme priređivali svinjokolj. Bilo je i onih koji su kupovali svinje pa od njih pravili kobasice i kulene i začinjavali ih po svom ukusu, topili čvarke, pripremali svoju mast, slaninu, šunku, džigernjaču i švarglu, hurku i druge đakonije na svoj način, po svom ukusu. Za razliku od nekada, danas se meso, šnicle i krmenadle skladište u zamrzivačima. Dok njih nije bilo meso se sušilo, zalivalo svinjskom mašću i tako odležavalo nekoliko meseci, ili čuvalo usoljavanjem. Vojvođanski disnotor je imao svoj tok, u svakom trenutku se znalo ko šta radi, da sve bude na svome mestu, da što ne zafali, ne promakne. Svako domaćinstvo stavljalo je sebi u obavezu da nekoliko dana ranije podseti svoje komšije i prijatelje, da će se tog i tog dana u njihovoj kući obaviti svinjokolj i da su pozvani da dođu i pomognu. Osim komšija i prijatelja, ugavnom je bio angažovan jedan do dva majstora – mesara, u zavisnosti od broja svinja. MAJSTOR BELA BROJ 1. Oni su bili šefovi celog događaja, a njihova reč presudna. Svi ostali bili su njihovi pomoćnici. Sa čitavim postupkom počinjalo se u cik zore.
Čin obaranja životinje uvek je bio deo muškog posla. Prljenje, odnosno spaljivanje čekinje, se nekada radilo zapaljenom slamom, a danas na razne druge načine, npr. plamenom iz butan-boce, pa kožurica požuti kao dukat, odmah može da se jede.
Nekad se pri klanju „hvatala“ krv, pržila sa crnim lukom i služi za doručak, uz džigericu tek zaklane svinje, pečenu u maramici, ali danas to malo ko radi. Na trpezi je bila i prošlogodišnja šunka, jer staro je pravilo, koje se nije menjalo, da stara šunka dočeka novu. Uz sir i turšiju to je pravi vojvođanski fruštuk.
Destilerija Stanišić iz Apatina se izborila za najbolju viljemovku, Kulačik Janoš, iz Segededina, za šljivovicu a Vaš Robert, za dunju i iz Jazkišera. U Staroj Moravici se 8. februara 2025. godine po 11. put organizovala Rakijada . Organizatori rakijade su Udruženja „Rizling“ i Mesna Zajednica Stara Moravica. U isto vreme goste očekuje i Gastro Festival sa tradicionalnim specijalitetima od svinjetine (sarme, gulaš sa kiselim kupusom, hurke, kobasice, švargle, čvarci), sitni kolači i razni gastronomski specijaliteti. Gosti su mogli ,degustirati rakije koje su takmičari prijavili na Rakijadu. Ocenjeno 860 uzoraka.
U čast mnogih voćki i tradicionalnih specijaliteta napravljene su manifestacije širom Srbije, međutim ona koja slavi piće i umešnost našeg i Madjarskog naroda da je ispija održala se jedanaest godina samo u Staroj Moravici.
U pitanju je eminentni događaj koji okupljaja ljubitelje rakije i tradicionalnih specijaliteta. Organizatori ove manifestacija je bilo Udruženje „Rizling“ i Mesna zajednica Stara Moravica. Prijave za učešće na Rakijadi su bile otvorene do 20. januara 2025. godine. Pritom, takmičari su trebali da dostave pola litra rakije i uplate 700 dinara po uzorku.
Učesnici su prijavili različite vrste rakija i likera, uključujući šljivu, krušku, dunju, višnju, lozu i mnoge druge. Rakije od šljive su ocenjivane u kategorijama prema starosti i načinu čuvanja, uključujući barik i bezbojnu rakiju. Uzorci, popunjen prijavni list i overena uplatnica mogli su predavani na više lokacija u Srbiji i Mađarskoj i tako stigle do Stare Moravice.
Destilerija Stanišić iz Apatina se izborila za najbolju viljemovku, Kulačik Janoš, iz Segededina, za šljivovicu a Vaš Robert, za dunju i iz Jazkišera.
Ansambl narodnih igara i pesama SKC “Vuk Stefanović Karadžić “, svrstan je u kategoriju ansambla od republičkog značaja. „ VUK“ je redak ansambl, odnosno kulturno-umjetničko društvo koje je ispunilo uslove za sticanje statusa republičkog značaja. Vukvi sa prijateljima predstavili su u Novom Sadu reviju narodnih nošnji koju organizuje Fond za izbegla , raseljena lica, za saradnju sa Srbima u regionu.
VUK, u svom fundusu krije nošnje koje su starije i sadržajnije od nošnje koja se nalazi u etno muzejima Srbije. U fundusu nalazi se nalazo veliki broj kompleta, a među njima je mnogo onih koji ne postoje ni u jednom drugom ansamblu.
Kažu da je većina nošnje orginalna i da su neke “stare” stare i preko 100 godina. Deo originala se, ne upotrebljava na sceni, tokom koncerata, a revije narodnih nošnji su jedinstvena prilika da se one pokažu. Tako je bilo i u Novom Sadu na reviji narodnih nošnji koju organizuje Fond za izbegla , raseljena lica, za saradnju sa Srbima u regionu.
Kada postavljamo novu koreografiju moramo više razmišljati o nošnjama nego o samim elementima igre i o radu koreografa. Trudimo se da dođemo do originalnih nošnji na terenu, ali to nije uvijek jednostavno. Treba mnogo rada, truda, novaca i putovanja, napominju u KUD-u.
Večeras mnogi BAČKOTOPOLČANI imaju priliku da vide neobičnu pojavu oko Meseca koja podseća prsten. U pitanju je zanimljiva i poznata optička atmosferska pojava koja se zove halo efekat. Halo efekat Meseca je optički fenomen koji se javlja kada se svetlost Meseca prelama kroz ledene kristale u visokim oblacima, poput cirusa. Ovi kristali funkcionišu poput malih prizmi, lomeći mesečevu svetlost i stvarajući svetli krug ili oreol oko Meseca. ŠTA JOŠ…Ljudi su kroz istoriju halo efekat smatrali znakom promene vremenskih prilika ili čak simboličkim fenomenom povezanim s verovanjima i mitovima.Fenomen koji objašnjavaju promenama…
Najčešće karakteristike halo efekta su: 1. Kružni oblik: Halo obično ima oblik savršenog kruga oko Meseca. 2. Boje: Ponekad se mogu videti slabije nijanse boja, s crvenkastim unutrašnjim delom i plavičastim spoljašnjim, slično kao kod duge, ali mnogo suptilnije. 3. Prečnik: Halo ima prečnik od oko 22 stepena, što odgovara uglu pod kojim vidimo ovaj fenomen.
Ovaj efekat najčešće ukazuje na prisustvo tankih oblaka na visini od 5 do 10 kilometara, koji sadrže ledene kristale. Halo efekat je posebno upečatljiv u hladnim noćima ili pred promenu vremena, jer može biti znak nadolazeće atmosferske nestabilnosti.
Pun Mesec nije povoljan za započinjanje nekih poslova. To je zato što on potpomaže razmnožavanje štetočina. Tako, ako se poseku drva na pun Mesec, razmnožiće se žižak i uništiti drva; ako se zakolje stoka, meso će se brzo ucrvljati; ako se opere ili izbeli tkanina, ubrzo će se pokidati… Ako neko nije dobrog zdravlja, ne treba da gleda u pun Mesec. Za pun Mesec vezani su i obredi vračanja i skidanja bradavica. U narodu je poznata pojava mesečarenja i vezuje se za ljude koji hodaju u snu za vreme punog Meseca.Neki kažu i da najavljuje početak promena.
Time što ih je objedinio na jednom mestu, Dimitrije Golemović je doprineo ne samo tome da se one sačuvaju od konačnog zaborava, već i da budu dostupne široj čitalačkoj publici (priloženo je 260 notnih zapisa, ličnih ili preuzetih iz postojeće literature). S obzirom na to da se radi o stručnoj studiji tradicionalnog vokalnog nasleđa sa ovih prostora, dar SKC “Vuk Stefanovič Karadžić” iz Bačke Topole je znak priznanja i prepoznavanja generacijama koje će to sačuvati u nasledje. Dodeljeno mu je priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, odnosno kulturi nacionalnih manjina, Vade republike Srbije. Prepoznala ga je država a on je prepoznao Bačku Topolu.
Etnomuzikolog, kompozitor, pisac profesor dr Dimitrije Golemović predao je 18. januara Srpskom kulturnom centru „Vuk Stefanović Karadžić” kompakt-disk sa delom arhivske građe narodnih melodija zabeleženih tokom proteklih pet decenija u više od 600 sela u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji.
Slušajući sve ove pesme, čitajući o njima i njihovim osobenostima – uz posmatranje fotografija pevača iz, recimo, Azbukovice ili ženskog dueta iz sela Rudno, dodola iz sela Brza (Leskovačka Morava), prizora zime u seoskim domaćinstvima iz severozapadne Srbije, kola posle žetve u selu Tabanci, gomile dečice načičkane na prozoru kako bi se slikala (selo Kraljevići, Severoistočna Bosna) itd – zaista se stiče utisak da prodiremo u „karakter, misao, duše i srca prostih slojeva, koji su temelj i ponos našeg jezgra”, kako je Golemović citirao češkog istraživača Ludviga Kubu.
Donaciju je potpisao direktor SKC-a Vladimir Rac, naglasivši njen neprocenjivi značaj, dok će nadzor nad realizacijom preuzeti etnomuzikolog Gordana Roganović. Uručenje donacije upotpunjeno je izvođenjem izvornih pesama, čime je obeležen početak njenog kulturnog nasleđa u novoj zajednici.
„Volim poređenje tradicionalne narodne muzike, kao jednog od najvažnijih oblika tradicionalne kulture, sa kajmakom na mleku, budući da u kajmaku ostaje najveći procenat hranljivih materija” – kaže Golemović povodom vesti o sticanju priznanja – „Tako, proučavanjem tradicionalne muzike, čovek može da stekne znanja ne samo o muzici, nego i o onome što čini suštinu jednog naroda.”
Odluka za dodelu priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, odnosno kulturi nacionalnih manjina, usvojena je 10. februara 2022. godine na sednici Vlade Republike Srbije. TADA JE Jedan od dobitnika BIO i etnomuzikolog Dimitrije Golemović.DRŽAVA JE PREPOZNALA NJEGA A ON JE PREPOZNAO BAČKU TOPOLU.
Na održanom Dečijem Maskenbalu, učestvovalopreko 100 dece! Oduševljeni smo njihovom kreativnošću i trudom koji su uložili u izradu maski, kažu prganizatori i dodaju, zahvaljujemo se deci na učešću, kao i roditeljima, tetkama, bakama i dekama koji su se potrudili da ove maske budu ovako lepe i jedinstvene. Vaša podrška i angažovanost su neizmerno doprineli uspehu ovog događaja.
Sveti Sava nije bio predstavljen samo kao svetac dobre naravi, već kao veliki dobročinitelj.
On je darovao ljudima mnoga znanja i veštine, mnoga materijalna i duhovna dobra. U predanjima je predstavljen kao neko ko uči ljude da oru i kopaju, on je donosilac vatre, ženama je otkrivao tajne kuvanja, učio ih da tkaju, uvodio nove zanate i usavršavao već postojeće…Po nekim predanjima, veruje se da je Sveti Sava još uvek živ i da boravi među Srbima. U društvu Boga ili nekog drugog sveca, on putuje s kraja na kraj zemlje i ljudima deli pravdu. Tim povodom u SKC VUK KARADŽIČ u Bačkoj Topoli održan je tradicionalni maskenbal gde su deca svojom kreativnošću obeležili SAVINDAN.